TREPERENJE PRETKOMORA - ATRIJALNA FIBRILACIJA
Aritmija predstavlja ubrzan ili nepravilan srčani ritam, usled poremećaja u radu strujnih impulsa koji pokreću otkucaje srčanog mišića.
Atrijalna fibrilacija (AF) je najčešca aritmija u kliničkoj praksi. Rizik da tokom života dobije AF ima 1 od 4 osoba od 40 i više godina. Učestalost raste sa godinama života a drugi važni faktori rizika za nastanak AF su dijabetes, hipertenzija, gojaznost, pušenje, preterana konzumacija alkohola i fizička neaktivnost. . Najčešće se javlja kod muškaraca,starijih od 65 godina. Poremećaj ritma nastaje u srčanom mišiću pretkomora, koje počinju da trepere usled kružnog kretanja impulsa. Zbog posledičnog nedostatka pretkomorke kontrakcije i dužeg zadržavanje krvi u pretkomori, postoji rizik od nastanka tromba te je najčešći uzrok smrtnosti kod ove vrste aritmije ishemijski moždani udar. Smatra se da se trombotične mase u levoj pretkomori mogu formirati već nakon 48 sati od nastanka AF.
Pravovremenim dijagnostikovanjem i lečenjem mogu se sprečiti tromboembolijske komplikacije i tahikardijom indukovana kardiomiopatija (proširenje srca sa slabošću srčanog mišića) kao moguca komplikacija ove aritmije.
Simptomi
Pacijenti sa atrijalnom fibrilacijom mogu biti asimptomatični (1/3 pacijenata) ali se česće žale na treperenje srca,nepravilan i često ubrzan srčani rad,gušenje,zamaranje,umor i slabost. To su obično pacijenti koji imaju neko srčano oboljenje kao što su srčana slabost,bolest krvnih sudova srca,oboljenja srčanih zalistaka,šećernu bolest ili povišen krvni pritisak.Aritmija se može javljati povremeno ili može biti stalno prisutna pa je dužina njenog vremenskog trajanja važan kriterijum u lečenju iste.
Kod pacijenata sa atrijalnom fibrilacijom postoje tri vrste problema:
1.Poremećen kvalitet života,zbog naglašenih, uznemiravajućih simptoma.
2.Nelečena aritmija oštećuje zdravo srce. Vremenom može doći do proširenja srčanih šupljina uz slabljenje srčanog mišića.
3.Povećan rizik od ishemijskog moždanog udara koji je teži i sa većim posledicama od moždanih udara druge etiologije.
Dijagnoza
Atrijalna fibrilacija se dijagnostikuje na osnovu razgovora sa pacijentom o simptomima (anamneza), kompletnog fizikalnog pregleda sa merenjem krvnog pritiska i pulsa i snimanjem EKG, kao i laboratorijskih analiza. Neophodno je pregled dopuniti ehokardiografijom srca (radi procene funkcije srčanog mišića, srčanih zalistaka i detekcije prisustva tromba u srčanim šupljinama), 24 h EKG holter monitoringom srčanog ritma i testom fizičkog opterećenja. Pacijenti ne mogu sami da procene težinu aritmije,zato je neophodno da se jave lekaru uz obavezno snimanje elektrokardiograma (EKG) koji je lična karta pacijenata sa aritmijom.
Zato je potrebno u momentu kada srce počne ubrzano ili nepravilno da radi, odmah otići u najbližu zdravstvenu ustanovu radi snimanja EKG. Ukoliko na EKG u momentu snimanja nije zabeležena aritmija a pacijent je i dalje simptomatičan potrebno je uraditi 24h Holter EKG monitoring koji snima srčanu aktivnost 24h.
Zapis aritmije trajanja najmanje 30 sekundi na standarnom EKG-u ili EKG Holteru nedvosmislena je potvrda dijagnoze AF.
Lečenje
Lečenje atrijalne fibrilacije podrazumeva uvođenje antikoagulantne i antiaritmijske terapije nakon prethodne procene rizika od tromboembolijskih komplikacija i rizika od mogućeg krvarenja. U prva 24h moguća je spontana konverzija (vraćanje) u sinusni ritam obično posle prvog napada,što nije slučaj sa ponovljenim napadima kada se prevodjenje u normalan srčani ritam postiže medikamentno ili u slučaju neuspeha elektrokonvezijom.
Aritmija je progresivna i pored terapije, vremenom su napadi aritmije češći i duže traju pa se pristupa invazivnom rešavanju iste radiofrekventnom ablacijom na bazi zagrevanja ili Cryo ablacijom na bazi hlađenja aritmogenog suspstrata (mesta odgovornog za natanak aritmije ). Dugoročna uspešnost procedure je 60-80% a kod nekih pacijenata potrebne su ponavljane procedure da bi se održavao normalan srčani ritam.
Ako se pacijent ne javi na vreme ili se aritmija neadekvatno leči i traje godinama pacijent gubi na vremenu i mogućem rešavanju aritmije pa se ona prihvata kao takva uz dalje kontrolisanje srčane frekvence. U ovoj fazi lečenja kada je leva pretkomora uvećana uz prisutnu slabost srčanog mišića,nije potrebna antiaritmijska terapija koju neki pacijenti piju doživotno bez osnova.U slučaju povišenog pulsa i pored maksimalnih doza lekova za usporavanje srčane frekvencije indikovana je ugradnja pejsmejkera a nakon toga radiofrekventna ablacija AV čvora. Pacijenti u tom slučaju zavise od ritma pejsmejkera a njihova srčana frekvencija je obično podešena na 60 otkucaja u minuti.
Evropsko udruženje kardiologa u preporukama iz 2024.godine insistira na intenzivnom lečenju i kontroli faktora rizika za AF i pridruženih bolesti koje doprinose ovoj aritmiji.
Asistent dr Aleksandar Kocijančić, UKCS – Klinika za kardiologiju
Hidrolizovani kolagen, bioaktivni kolageni peptidi i liofilizirani kolagen, slični, a izrazito različiti
U vremenu kada su nam informacije itekako dostupne, često se ipak nadjemo u situaciji da budemo zbunjeni, pa tragajući za odgovorom dođemo do još većeg neznanja.
Priča počinje sa kolagenom. U ptrazi za najadekvatnijim kolagenim suplementom nailazimo na razne odgovore, razne reklame, razne natpise i sve nas to dovodi u dilemu i večito pitanje: Šta je tu istina?
Čuli smo sve o kolagenu i njegovu važnost za organizam. Pročitali smo da su jedni hidrolizovani, drugi liofilizirani, ali, po čemu se oni suštiniski razlikuju, tu se baš i ne snalazimo.
Da krenemo od početka. Kolagen je protein i sastoji se od peptida, a peptidi od aminokiselina. Postoje tri esencijalne aminokiseline: glicin, prolin, hidroksiprolin, koje su neophodne za jedan peptid. Dakle kolageni peptidi predstavljaju kolagen molekula rastavljen na manje peptidne delove. Svakako bi se i molekul kolagena pod dejstvom digestivnog enzima razložio na peptide, ali bi tada bioraspoloživost samog kolagena bila znatno manja. Kada se aminokiseline apsorbuju u krvotok, one putiju do ciljanog mesta, medjusobno se povezuju i obrazuju kolagene lance, koji su prekursori kolagena. Sinteza kolagena se nastavlja u ćelijskim organelama. To se prenosi u ekstracelularni prostor, gde se odredjeni delovi uklanjaju kako bi se formirao pravi kolagen.
Dakle razlika između kolagena i kolagenih peptida postoji i moglo bih se reći da kod kolagena kao većeg molekula digestivni enzimi imaju više posla da razlože ceo protein. Po svim sprovedenim studijama navodi se da kolageni peptidi imaju vecu biorasplozivost. Zakljucak je da su kolageni peptidi u prednosti u odnosu na sam kolagen.
Da ne zaboravimo, hidrolizovani kolagen stimuliše sintezu kolagena u organizmu za razliku od liofiliziranog kolagena koji ima potpuno drugačiji mehanizam dejstva.
Liofilizirani kolagen je kolagen koji se dobija tehnološkim postupkom liofilizacije, gde je za cilj očvanje strukture kolagena. Dobijen je atelokolagen, znači da su delovi telopeptida sa oba kraja lanca enzimski uklonjeni, ali je spiralna struktura ostala očuvana. Bez aditiva i konzervanasa, bez sećera ,glutena, alergena.
Atelokolagen ima veliku imunogenost, što ga čini bezbednim biomaterijalom. Atelokolagen se takođe koristi kao nosač za isporuku lekova.
Završavamo sa zaključkom da jedino bioaktivni kolageni peptidi stimulišu sopstveni metabolizam kolagena u organizmu, a atelokolagen, liofilizirani se ugrađuje u ciljana mesta.
Kada govorimo o bioaktivnim kolagenim peptidima tu treba ispoštovati maksimalnu preporučenu dnevnu dozu od 10000mg, a savremene tehnologije nam nude sada i u kombinaciji sa vitaminima i mineralima u jednodoznim oralnim bočicama. TendonCure Forte je idealan izbor, kao takav.
Sigurno izbor nije lak ali na osnovu Vaših potreba i uz konsultaciju sa lekarom i farmaceutom nece biti greške.
Nedostatak gvožđa je jedan od najčešćih poremećaja u ishrani širom sveta. Ljudi koji pate od nedostatka gvožđa su uglavnom mala deca, trudnice, dojilje, žene sa obilnim menstruacijama, pacijenti nakon hiruških intervencija. Kod zdravih ljudi glavni izvor gubitka gvožđa je ljuštenje epitelnih ćelija.
Pošto je gvožđe glavni mikronutrijent uključen u mnoge biološke procese, ravnoteža između apsorpcije, transporta i skladištenja je presudna za održavanje homeostaze gvožđa. Promene u ishrani često dovode do poremećaja homeostaze i nedostatka gvožđa.
Masna koža i akne mogu biti prava noćna mora za mnoge ljude, naročito tokom tinejdžerskih godina i kasnije u životu. Masna koža je rezultat prekomerne proizvodnje sebuma, prirodne masnoće koju luče lojne žlezde. Kada se sebum pomeša sa nečistoćama i mrtvim ćelijama kože, može dovesti do začepljenja pora i stvaranja akni. Srećom, postoje efikasni prirodni načini za kontrolu masne kože i borbu protiv akni. Neka od rešenja za masnu kožu i akne možete pronaći u kategoriji masna koža i akne u našoj veb apoteci.
Imunitet igra ključnu ulogu u zaštiti našeg tela od štetnih mikroorganizama, kao što su virusi, bakterije i paraziti. Kako bismo održali zdravlje, važno je jačati imunitet kroz zdrav način života, pravilnu ishranu i upotrebu prirodnih suplemenata. Ovaj članak će vam predstaviti nekoliko saveta za jačanje imuniteta, a za širok izbor prirodnih proizvoda koji mogu pomoći u očuvanju vašeg imuniteta, posetite kategoriju imunitet u prodajnom delu naše veb apoteke.
Dešava se da organizam usled određenih poremećaja pogrešno prepozna neku bezazlenu supstancu iz okoline kao opasnost. Da bi se zaštitio u takvim situacijama on aktivira odbrambenu reakciju i takva reakcija organizma poznata je kao alergija.
Broj pacijenata koji u nekom trenutku života razvije alergijske reakcije u poslednjih nekoliko decenija u velikom je porastu. Procene su da čak 20% populacije odraslih i svako treće dete u školskom uzrastu pogođeni su alergijama na različite materija. Najveći uticaj na pojavu alergija ima genetika, odnosno genetsko nasleđe, a odmah zatim tu je i životna sredina i uslovi u kojima pojedinac živi.
Imunomodulatori (Imunostimulansi) su sredstva koja povećavaju urođenu otpornost prema infektivnim organizmima, uglavnom prema virusima i bakterijama.
Brojni imunomudulatori na bazi vrste roda Ehinacea-e se koriste kod čestih prehlada, u kombinaciji sa nekim drugim antimikrobnim sredstvima (propolis, etarsko ulje, eukaliptus) ili sa vitaminskim drogama.
Smejte se, jer život je lep i ima toliko razloga zbog kojih treba da se smejete. Recept za sreću je vrlo jednostavan. Sve "sastojke" imate u svojoj blizini. "Pomešajte" drage ljude, dobru muziku i mnogo sunca.
Med i proizvodi meda spadaju u najpoznatije prirodne lekove. Tokom godina ljudi su ih koristili za lečenje, oporavak i jacanje imuniteta. Med predstavlja jednu od najkompletnijih namirnica kada su u pitanju dnevne potrebe za vitaminima, mineralima i oligoelementima.
Upotreba meda i drugih pčelinjih proizvoda: propolisa, matičnog mleča... vuče korene od davnina. Pčele su bile i ostale simbol zdravlja.
Uveliko nam traje hladnije vreme kada su nam osim ljubavi (da nas greje) potrebni i vitamini. Jedan, ujedno i možda najvažniji među njima jeste vitamin C. Vitamin C je jak buster imunog sistema. Učestvuje u više od 300 bioloških procesa u organizmu, a brojnim istraživanjima je potvrđena njegova neophodna uloga u odvijanju imunoloških reakcija, te stvaranju kolagena važnog za očuvanje zdravlja i integriteta kože, sluznica i desni.
Vitamin C je jak antioksidans koji može ojačati prirodnu odbranu vašeg tela. Antioksidansi su molekuli koji jačaju imuni sistem. To čine tako što štite ćelije od štetnih molekula nazvanih slobodnim radikalima koji mogu promovisati stanje poznato kao oksidativni stres i izazvati mnoga hronična oboljenja.
GE132 je jak antioksidativni preparat koji utiče pozitivno na imuni sistem čoveka i jača njegove sopstvene odbrambene mehanizme i tako unapređuje zdravlje. Pokazao je odlične rezultate u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, alergija, stresa, autoimunih i malignih oboljenja različitih organa. U potpunosti je prirodan i njegove komponente su: ekstrakt gljive Reishi (Ganoderma lucidum), ekstrakt zelenog čaja i šipurka, matični mleč, proteinski kompleks ajkule i resveratrol.
Cink je esencijalni mineral, znači da ga organizam sam ne sintetiše i koliko ga imamo u organizmu je u direktnoj vezi sa našom ishranom.
Kako prepoznati deficit cinka i na koje simptome trebamo reagovati?